Saksofon pripada skupini drvenih duvačkih instrumenata. Iako je napravljen od metala, po svojoj izvođačkoj tehnici i građi, kao i faktoru koji proizvodi ton, odnosno jednostranom drvenom jezičku, pripada ovoj porodici instrumenata, kojoj se pridružio tek polovinom 19. stoljeća.
Saksofon je izumio Antoine Joseph Sax, 1840. godine i jedan je od rijetkih instrumenata koji je nazvan po svom izumitelju. Sastoji se od usnika, lulice i samog tijela instrumenta. Antoine Joseph Sax je patentirao sedam vrsta Saksofona, sopranino, sopran, alt, tenor, bariton, bas i kontrabas, dok se u školama izučava alt Saksofon. Ima malo nazalnu boju tona, koja podsjeća
na klarinet i obou. Vrlo je izražajan nositelj plemenito raspjevanih melodija.
Saksofon je prije svega konstruisan za potrebe vojne muzike, dok se u simfonijskim orkestrima koristi vrlo rijetko, uglavnom za izvođenje solo dionica (Maurice Ravel „Bolero“, Modest Petrovič Musorgski u orkestraciji Maurice Ravela „Slike sa izložbe“). Vrlo često je dio kamernog sastava kao što je na primjer kvartet koji sačinjava sopran, alt, tenor i bariton Saksofon, ali i u drugim kombinacijama instrumenata.
Hector Berlioz koji je prvi ikada napisao kompoziciju za Saksofon je izjavio : „Nijedan drugi muzički instrument, koliko ja znam ne posjeduje takvu nesvakidašnju zvučnost, uz samu granicu tišine“.
Saksofon se odlikuje i nekim posebnim mogućnostima – za zvučnu karikaturu i grotesku (podržavanje smijeha, urlanja, mijaukanja i slično). Svoju slavu stiče krajem 20. stoljeća kao jedan od najznačajnijih instrumenata u jazz muzici. Uticajni muzičari kao što su Don Redman, Benny Carter, Charlie Parker, Paul Desmond su dali značajan doprinos razvoju jazza.
U našoj školi, djeci nudimo mogućnost da obogate svoje muzičko znanje kao solisti na Saksofonu, ali i da svoje stečeno znanje upotpune na skupnom muziciranju (orkestru).