Za uvod će nam poslužiti citat uglednog pedagoga Neigauza: „Onaj koji počinje da uči neki instrument – bilo da je dijete, ili odrastao – treba već duhovno da vlada nekom muzikom, da je tako reći, čuva u svome umu, da je nosi u duši i da je čuje sluhom. Sva tajna talenta i genija sastoji se u tome što u njegovom mozgu već punim životom živi muzika prije nego što on prvi put dotakne instrument“.
Klarinet pripada porodici drvenih duvačkih instrumenata, koji je najčešće upotrebljavan u solističkim izvedbama, kamernim, jazz sastavima i simfonijskim orkestrima, gdje mu se često dodjeljuju istaknute uloge.
Izumio ga je Johann Christoph Denner, oko 1690. godine usavršivši tadašnji instrument Chalumeau (šalmo).
Klarinet se sastoji od pet dijelova, koji se uvlače jedan u drugi, a početni dio je usnik sa pričvršćenom trskom koja vibrira strujanjem zraka, te tako nastaje ton. Na cijevi se nalazi veliki broj rupica, od kojih se jedan dio pokriva jagodicama prstiju, a ostali poklopcima (tkz. klapnama), koje se pokreću složenim sustavom poluga. Glavna razlika između klarineta i njegova prethodnika chalumeaua, je u postojanju klapne koja omogućava lako preduvavanje tonova iz osnovnog registra za interval duodecime. Zadnji dio je ljevkast i naziva se korpus, ili zvono, čija je uloga širenje zvuka najnižih tonova, dok se kod ostalih tonova zvuk većim dijelom širi kroz otvore na tijelu klarineta.
Posebna odlika klarineta je širok raspon tonova (od e malo do c4), a usavršena izvođačka tehnika ga svrstava među najvirtuoznije instrumente. Jako izražajnim i bogatim tonom je pogodan za različite muzičke karaktere. Svojom bojom tona uveliko doprinosi dočaravanju zvukova iz prirode. Klarinetska literatura je dosta bogata, kako solistička, tako i kamerna. Muzičke izvedbe se upotpunjuju uz pratnju klavira, a klarinet značajnu ulogu zauzima i u kamernoj muzici.
Jedan od najvažnijih kamernih ansambala je duvački kvintet (flauta, oboa, klarinet, rog, fagot), zatim duvački trio (oboa, klarinet, fagot). Klarinet je specifičan i za duvački vojni orkestar, gdje je zastupljen u većem broju i obično vodi glavnu melodiju. Značajnu ulogu ima u jevrejskoj (klezmer) muzici, gdje se smjenjuju razne boje, od veselosti, do plačnog tona. Neizostavan je i u narodnoj muzici na našim prostorima, od sevdalinke, do veselih kola, kao i u folklorima alpskih zemalja (npr. polkama). Zasigurno, jedan od najpoznatijih klarinetista je Benny Goodman, interpretator jazz muzike, o kojem je čak i snimljen film.
U našoj školi, osnovno muzičko obrazovanje se stiče u trajanju od šest godina. Prije svega, učenik mora položiti kratki prijemni ispit na osnovu kojeg se utvrđuju muzičke sklonosti. Provjerava se muzikalnost, osjećaj za ritam i muzička memorija. Pored glavnog predmeta, Klarineta, učenici pohađaju i Solfeggio, u sklopu kojeg uče osnove muzičke teorije, a od trećeg razreda i Skupno muziciranje (orkestar), gdje učenici rado daju doprinos zvuku sa klarinetom.
Učenici klarineta, svoje muzičke izvedbe imaju priliku prezentovati na javnim nastupima u organizaciji škole.